život je život je…
…sexy magazin
…sexy magazin
Slika možda govori i više od hiljadu riječiali neću sad uzeti tuđu sliku i inspiracijui prodati je pod muda danajer su mi muda danas rastegnutaod vožnje u rikverc oko osiguranja,a glava puca od bola,ni naproksen natrij mi nije bogznašta pomogo,ali pomaže Bog, pa ću vidjetidokad će me čekati hrpa papira na stolui osjećaj kao da…
Izašao sam iz unutrašnjih poslova s pjesmom. Razmišljam kako je suludo,ići sazada suda,jer se čuda ne dešavaju,a s druge obaleje sendvičara,pa se bacih u odabir,priloga. Bečki file, kupus i majoneza.Posoli ga, Emina! Sjedoh na klupu između,studentske kopirnicei sendvičare. Bilo je podnei crno-bijela mačkami se motala oko nogu,kad se začulo;”Ovo je test, ostanite mirni!” Pustili su…
Izmišljeno vrijeme je stalo,dok interno nije znalo;reći koja su doba bila,jal proljećna ili jesenska,samo je znano da je sunce sjalo. Tišina je bila glasnija od buke,prolazećih automobila,činila se kao statika,a dim cigarete mjera za vrijeme. Izgovorio sam te riječi nekako već,prevalio preko usana:”Sviđaš mi se!”Dijelili su nas samo,reljefna žbuka mahovinei smrskane kalaje pive. Činilo se…
Dvijehiljadeitrinaesta je godina,debeli sam brucoš.Obje su riječi bljutave,ali su predavanja na kampusu,zimi ti zima, a u leti ti vruće,negdje između tenkova. Bilo nas je svakakvih,pravi generacijski jazz,svako drugi nekom može biti tataili tetka. Bila je neka, nazvaću je Amela.Sva se muškadija sjatila oko nje,nudeći prevoz,a ja debeli brucoš,pa se ne igram. Amela ih sve odbi,kiša…
Da li je čoker viška?
Duša me moja zaboli,kad čujem jutarnji ptica pjevi vidim travu kako šiklja,a ja izronim ko olupina,iz prošlih zima.
Sunce pricvrljilo,škiljim iza muzgave šoferšajbe,gdje su sad cigančadda plaču vizire,kad su već brisači izbibali svoje. Ovo nije udes,niti su ljudi samljeveniizmeđu vrata i prozora.Ovo dijaspora trese tle,stranjskim tablama. Vajber mi trti,poluinformacije bez instrukcija.Taman što se popeh na planinu,valja mi sići između vrata i prozora. Oluja se koluha,saobraćaj se razrijedio,trotoar je moja invalidnina,prozorče na kipu,cuclam okus…
Treći dan prigradske gotikesa nedjeljnim ništavilom.Gazda pije neku brlju,a mi napolju,ljevamo kafu proljevušu. Minut dva, Sinan ozvanja,ledisoni obješeni na omčama,dok se konobar smrzava ko pičkau nekoj reklamno pivskoj majičici,lažnog osmijeha,leđima mi prolazi jeza,kišnog proljećnog jutra. A onda gumeni orkestar svira,čuješ samo bogaranje,udahni izdahni,dok ti ruke postaju krompirište,a noge već teške.