ovo niko ne čita

čekam mater kod MUPA odnosno kod Sparkasse baaaanke, prolazi cura u nekoj suknji/haljini. nešto bež boje, teksas jakni i CRNIM ČARAPA I CRNIM NIKE patikama, a ni čarape nisu kratke, nego klasične. bruteforce, modni kritičar. a u tom trenutku se okrenem iza sebe i vidim troje ljudi, među njima i jedna žena. ne obraćam pažnju, ali primjetim razgovor “SO LALA AH NA JA SARANDA”. (moje poznavanje njemačkog je nikakvo, ali ga čitam perfektno). ma rekoh nisu dijaspora. pa kontam poslije šta će ovdje ba Njemci? kako čistokrvni arijanski Njemac izgovara tako tečno ime šiptarske pitare. kako isti ti “originalni” Njemci znaju gdje je Saranda? zaključak je: dijaspora. bruteforce, zvukovi preseravanja. ima jedna curica kod nas sa zelenkastom kosom. kad god je vidim želim da je opet vidim. maloprije sam vidio da je iz moje ulice. “hej curice iz moje ulice” ha ha ha. bruteforce, u odnosima sa komšijama. odem u bingo kupit kakve piletine. uzeo još i softfildžana (patlidžana). a već se mjesec dana dvoumim da kupim kakvih začina. i kupim čili i neki bijeli luk, nešto. volim ljuto, volim biber ocam. “želite li prilog uz vaš biber” – želim čili. bruteforce gurman, a ne german.