Vasiončina generacija

Čita jučer kolegica neki naslov sa nekog portala, nešto kao “poželjno je da se djeca od 5 do 12 godina vakcinišu…”, ja sam bio zgrožen na to, a ona dodade “Šta ćeš, Dejane, došlo pet do dvanes’.”

10 komentara

      1. Nisam ni aludirala da 5 do 12 ima neki zli podsmijeh, no sada sam ponovo pročitala svoj komentar i skontala da se sve može shvatiti i kako si ti shvatio😁

        Oba moja prethodna dva komentara, posebno potonji, bili su upućeni NJIMA što se samo malo, ali samo malo malo malo igraju grandiozne igre fašizma.

          1. Koliko je malo puno?
            Kada “malo malo malo” kazeš sarkastično, a sarkazam je, najčešće, izraz unutrašnjeg očajanja.

            Ali, valja nam da se borimo. Ja za svoje dijete, ti za svoju, aBd, djecu.
            Sada izgleda da je ovdje u pitanju vakcina, ali nije. Ovdje je u pitanju dobrovoljno pristajanje svekolikog čovječanstva na ropstvo. E, da li ćemo takvo, ropsko, čovječanstvo ostaviti u amanet našoj djeci, o tome se upravo sada odlučuje.

            Ljudi ne znaju, i ne moraju da znaju, ali u ovom vremenu bi trebali. Suverentitet svih država na svijetu, baš svih (osim država bez Ustava – Izrael, SAD), ne nose te države, nego njeni stalni stanovnici. Kako će bilo ko od nas zaštiti svoj suverenitet, i posljedično, suverenitet svoje države, kada su nas, perfidno, na najsvetijem što u životima na ovoj Zemlji imamo – zdravlju, krenuli svađati i ubacivati u međusobni sukob. I dok se mi dijelimo na Covid vaxere i Covid antivaxere, oni skriveni, oni koji sve ovo pažljivo koordinišu, oni koji su potpuno svjesni s kakvim se ciljem ta koordinacija odigrava (a očigledna je), oni su oni koji na nas napadaju i koji nas u ropske lance bacaju samo zato što su shvatili da je zadnji čas da se iz industrijske pređe u neku drugu revoluciju (ne može više, vazduh je svuda stravično zagađen), te da je zadnji čas da se štampa i upumpava novac koji apsolutno nikakvu vrijednost nema (globalno, koordinisano, uvođenje negativne kamate). Naravno, u tom prelazu, oni će pokupiti sav novac, kao što je bilo na prostorima nekadašnje SFRJ kada se, nakon krvi, društvena imovina pretvorila u privatnu, potpuno obezvrijeđena (neko je, međutim, ukrao tu vrijednost u pretvorbi).

          2. Toga se i ja plašim, da ako me ćipuju (prim. prev.) neću imati za šta da se borim.
            Ovo sve ostalo što si napisala sam gledao u onom nazovimo dokumentarnom filmu.

Komentariši