Plitka poezija poput dubokih grobova

Moji pomaci su tihi koraci,
što su uvijek pogrešni.
Nečujno idem, nečujno se mičem,
s puta onima u navali,
jer kako vrijeme prolazi,
tako moje dolazi.
A Bog zna da sam smrtno besmrtan.

5 komentara

Komentariši