Cigančad kruže biciklima oko kontejnera, poput mladunčadi lešinara, Prašinu dižu kiperi oko gradilišta, a malo veće pijandurice bogaraju sa skele na skelu dok kran ide, neumoljivo gore-dole pod vrelim suncem, a kvazi gazde piju kratke kafe, okrećući sadržaj kesice u nedogled. A ja, kao ja, poput sisate prepičke uzvukla visoki struk na celulitno dupe, spremnog jezika za lanut poput olinjale kuje, što je marškaju kad pokaže zube; braneći svoje tijelo od šintera i žigosavajućih monstruma.
Profanatika
Joj ovdje je nekom već čikici prije par godina pozlilo na vrh krana jedno ljeto na plus 40 – hitna gleda nebu pod oblake, gorska služba došla da ga spusti… ne znam kako završi na kraju, ali stvarno ovaj pakao nije za nekoga na kran pustiti
Sjetila sam se filma “Sjaj u travi” pod nazivom “Sjaj u željezu”.