Nemam ništa do trivijalnih rokova. Bliži se kraj, ističe datumski, potpis i pečat, iako je tinta svježa, a kraj je već bio. Ne čuje se ni monotona cirkuska muzika sa dječijih autića, koja razdragano i bezbrižno voze dječijom maštom u Nedođiju, a nisu se makli iz prolaza trgovačkog centra, kojeg ja koristim kao tranzit od parkinga do banke. Sve je mirno i lagano promrzlo, nigdje ne gori, do u meni. I šta bih uradio da znam da će sve proći kako treba; ispustio bih garež tjeskobe iz svoga tijela.
Svjetlana zove
Pravićemo se da (pjesma) nije razorna.
Ovako🤡
Zar je razorna? 😊
Mislim da to samo ti znaš😊
Analiziraj me ko velika štampana slova 🤡
Zar ti nije dovoljno ovo do jedan, dva, tri, četiri.. 39 karaktera?
Ne smiješ se usudit… još 😁
Čak sam izbrojila i karaktere, keve mi😛
Bravo 😛
Hahahahaha🤣