Sunce grandiozno blijedi, tone u san iza horizonta. Čuje se dživzvuk dviju ptica, onako u ehu, jedna bliže, druga mrvicu dalje. I tako sunce blijedi, ptice dživdžaju, a u meni neka ‘koba; osjećaj krivice, zbog ne znam čega. Kao da je sunce krivo što sijaše, ptice poput provokacije dživdžaju. I kao da je sve ovo prerano stiglo; i bijeli dan i ptica pjev.