Песнматерс

Od svojih nabreklih vjeđa,
ne vidim sazviježda,
U svoje kljuse,
i jesam dorat,
a to me vrijeđa.

I šta mi preostaje,
kad već ne vidim na oči,
niti se trudim gledati,
u onom pravcu
u kojem bih pronašao krivicu
i oponašao estera,
dvorsku ludu,
nego da razagnam da je
sve ovo jučer
i da maštam
o nadrealnoj kupci;
u ledenom buretu
ad blue-a.
Od buree do uree
teče mokraća.
Nemam manje muških riječi
za opis stanja od ovoga.

Komentariši