Činilo se da naš Ajaks,
laje na njemu vidljive demone.
Bio sam u krivu.
Osjećam se kao u kokošinjcu,
braneći trijem
od ponoćnog pokolja
peradi,
neželjenog izmeta
i vonja muha.
Čujem nevino pasje
stresanje ušima
i vidim rep,
kako zađe
od straha.
Vidim je kratko ponekad,
oči u oči
i samo mogu gledat,
ne znam šta uradit.
3 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Bitno je da je Ajax u zivotu. Njoj se javi, nemas sta izgubit.
Nije u životu ?
?