Motel L’amour

Slovima ne mogu napisati,
riječima ne mogu opisati,
postupcima ne mogu pokazati,
kako se osjećam.

Osjetljiv sam na buku,
a tišina zna umrtvjeti.
Ogromna praznina
i hladnoća u kostima,
sinusnim šupljinama.

Ljeta nisam ni doživio,
osim što mi je ličilo
na onaj osjećaj,
kada se napijem,
pa ne vidim na oči.

Ne vidim na oči,
iako je ono lišće,
počelo da šušti
pod nogama.
Samo da ne stanem
na žutu iglu.
Tad bih vjerovatno
umro od tuge.

Provirim glavučom iznad zemlje,
kao cvjetao bih,
ali me gurnu nazad.
Ne može danas,
sutra je već novi belaj.
I lajao bih kao pas.

Nego i on hud mrtav,
pa pizdim ko pička.