O mojemu odnosu sa knjigama i Undinovom krahu bez kraja

Libretto

Papir i olovka su najbolji.

S knjigama imam neki taj odnos “voli me/ne voli me”.
Pročitao sam vjerovatno sve knjige tokom dvanaestogodišnjeg školovanja.
Pinokio mi izbio oči na ćirilici,
Ježevu kućicu imam u vitrini…
Što se tiče slobodnog čitanja, ne znam ni šta mi se čita;
da nemam dostupan internet, čitao bih vjerovatno bibliju, ovako sam laik. Čitao bih Da Vinčijeve kodove vjerovatno. Svašta me interesuje.

Dok me psići tuge umaraju, probao sam. Ne ide.
Ljubavni romani, ah…

Znao sam nekad kupit na trafici uz cigarete, pa je ili uzeti da čitam kroz par godina ili ostaviti da ćute u prašini.

Nego razmišljam o Undinovom krahu, nešto je skoro pisala, ne znam tačno šta, ali me ta riječ toliko navela na razmišljanje kako jedno slovo može dati sasvim drugi značaj i smisao riječju.

Kraj bi bio definitivni kraj. Nema više.
Krah bi značio raspad nečega, poput anateme,
gdje prestaje bivati nešto ponavljajuće (dobro ili loše),
ali se ipak može nastaviti.

Krah bez kraja.

22 komentara

    1. ja ne razumijem tvoj blogonadimak;
      da li je andin, andon, ili nešto deseto…

      treba mi koneksta?

      predivno ali i ružno? je li hoćeš da kažeš da mu je značenje ružno, a da predivno zvuči?

      ne znam kako bih te nazvao da si muško, ali ću te definitivno zvati Nadina. 😊

Komentariši