Iz LVP-a sa ljubavlju
Svira sentiš sa radija, pepeljare su ažurirane, a stolice ulojane. Krdžin dim štipa za oči, smanjuje mi vidljivost, da još manje vidim svrhu, ali nisam dugo pisao. Živ sam.
Svira sentiš sa radija, pepeljare su ažurirane, a stolice ulojane. Krdžin dim štipa za oči, smanjuje mi vidljivost, da još manje vidim svrhu, ali nisam dugo pisao. Živ sam.
Faktura stiže i analitika se slaže. Vlaška zahvaljuje, otpozdravlja i praznike čestita.
Htio sam malo pokisnuti, pomoćne oči su mi ubrzo postale beskorisne. Sjedam u auto, oslanjajući se na svoje primarne oči, ućoravo. Vozim pa šta Bog da, a daće Bog kao što je dao i ovu kišu što sam priželjkivao.
Nisam odgovorio na tri, četiri poruke, ne diraju me tuđi osmijesi pored nje, jer se nikad nije ni nasmijala. Ide mi ovo nemoranje od ruke, jer zna se, šta se samo mora.
Cigančad kruže biciklima oko kontejnera, poput mladunčadi lešinara, Prašinu dižu kiperi oko gradilišta, a malo veće pijandurice bogaraju sa skele na skelu dok kran ide, neumoljivo gore-dole pod vrelim suncem, a kvazi gazde piju kratke kafe, okrećući sadržaj kesice u nedogled. A ja, kao ja, poput sisate prepičke uzvukla visoki struk na celulitno dupe, spremnog…
Htio sam obući teksas šorc, napravljen od farmerki; progledao među nogu. Nađoh još jedan, isto. Nije mi se dalo izaći iz zone komfora ili olakšati sebi ovaj topli ljetni dan, koji je topliji od jučerašnjeg i za nijansu svjetliji. Opipavah teksas šorceve, ali mi se ne dade probavati. Preživjeću.
Dolazi pakao ili visoka voda, valjajući se iza brda da ga proguta, a davljenik se za slamku maša, histerijom kurcobolje, bespomoćno urliče. I svako žanje onako kako posije, najveći se strahovi obistine i želje ispune.
Tamo negdje do slijepog puta, na bosanskim poljima preko vode, među šaš i među sunce, na kislim tlima, sklepaću sebi brvanuru od gotovih kora.
Lagano tabonjam svojim putem ka cilju, poslije urađene brze kalkulacije. Ja sa lijeve, a ona sa desne strane ulice, spretno izbjegava alu direke. Ulice se se sužavaju na bijeloj zebri; opet brza kalkulacija, da li da prođem pored nje; praveći se ćorav, kao pored turskog groblja, ali zastadoh i rekoh “Sužavanje puta, gospođo!” Prošao je…
Sekunde me dijele od (dopunio/la) do (popunio/la). Umoran sam od bivanja nemirnoga, i disanja bez pokrića. Nemam oružja, sem riječi što ih uz vjetar izgovaram dok čekam zatišje pred buru. Nemam štita jer kakav je to odbrambeni mehanizam ako nema karika, a ja sam svakom pomalo najvažnija karika.